Nakon što je prošle godine na AJB DOC film festivalu predstavila dokumentarni film "Lakonoga", Lejla Zvizdić se vraća i na treće izdanje festivala, gdje sada predstavlja film "Dream Team Babe". Radnja prati šest energičnih bakica iz Ljubuškog, koje zajedno imaju više od 450 godina i povezuje ih zajednička ljubav prema rodnoj grudi, pjesmi, životu i druženju.

Novi dokumentarni film “Dream Team Babe” scenaristice i rediteljice Lejle Zvizdić zatvorit će treće izdanje AJB DOC filmskog festivala 15. septembra. Njen dokumentarni film “Lakonoga” je prošle godine na AJB DOC festivalu dokumentarnog filma doživio ogroman uspjeh i izazvao veliki interes javnosti. AJB DOC 22.9.2019. u 16:38Suze i ovacije na premijeri filma o prvom ubijenom djetetu opkoljenog Sarajeva

No ove godine Zvizdić donosi nešto drugačiju priču – “Dream Team Babe”. U početku razgovora objašnjava kako je željela napraviti film čija će tematika odudarati od dokumentaraca na koje smo navikli. Željela je snimiti nešto što će opustiti i nasmijati ljude.

“Ideja se rodila spontano. Na kolegiju Jutarnjeg programa BHT1 smo razgovarali o potencijalnim temama i kolega Leo me je pitao da li sam čula za bake iz Ljubuškog, o kojima se u hrvatskim medijima pojavilo već nekoliko priča. Prvobitno sam mislila da je u pitanju rock bend bakica. Krenula sam istraživati o njima. Spoznaja da to nije rock bend, nego pjevačka skupina koja izvodi autentične, tradicionalne pjesme obojene preduhovitim tekstovima bila mi je još egzotičnija. I znala sam da iza tog prvog dojma ekstrovertnih, zabavnih i uvijek nasmijanih bakica sigurno postoji slika njih koju tek treba otkriti. Već naredni dan sam bila u Ljubuškom, u domu frontmenke Nade, gdje sam zamolila da okupi sve babe. To je bio dan u kojem sam se zaljubila u njihovu energiju i rekla ‘one moraju biti moje'”, prisjeća se Zvizdić.

Proces snimanja je uz manje prekide trajao skoro godinu, a rediteljica ističe da je tek naknadno shvatila koliko je cijeli projekt značio ekipi bakica.

“Tek sam poslije shvatila da sam, s još nekoliko ljudi, bila kreator njihovog mozaika sreće. Recimo, nakon snimanja scene njihovog dolaska na motorima na ‘Ljubuško ljeto’, baba Anica zvana Tetka mi se zahvaljivala što sam im priuštila tu uspomenu u životu. Ne dešavaju se u malim sredinama atraktivni događaji kao u velikim gradovima, zato kada dođete u te sredine i ponudite im takav sadržaj, znajte da ste im učinili veliku čast. Tako smo na ‘Ljubuškom ljetu’ imali posebnu najavu, gdje je moderatorica pozvala ljude u gledalištu da aplauzom pozdrave filmsku ekipu koja mjesecima snima film o njihovim Dream Team Babama. Dakle, njima je to atrakcija. Kao što je bila i pretpremijera filma, zatvorenog tipa, u Ljubuškom početkom jula. Babe su tada vidjele film prvi put i ne mogu vam opisati koliko su bile sretne i ponosne. Na drugoj minuti filma se sala orila njihovim smijehom. Uzgred, projekciju filma smo organizirali u hotelskoj sali, jer Ljubuški nema kinodvoranu. Radovalo bi me, ako bismo ovim filmom, doprinijeli da taj projekt konačno bude realiziran, pa možda da upravo film ‘Dream Team Babe’ bude prva projekcija u tom kinu, zašto ne”, kaže.

Zvizdić nastavlja objašnjavati kako grupa baka nevjerovatnom energijom i šarmom plijeni pažnju gdje god se pojavi te podsjeća kako su nedavno nastupile i na svjetskom show programu “Supertalent”.

“Nevjerovatne su. Iza svake od njih krije se različita i teška životna priča. Narušeno zdravlje, mizerne penzije, rad u poljima za dnevnicu, samoća i tuga za izgubljenim bračnim drugovima i djecom rasutom po svijetu. Sve su udovice, sem jedne. Ali uprkos teškim uvjetima i okolnostima, ne predaju se i ne čekaju da im smrt pokuca na vrata. Posljednju dionicu života odlučile su živjeti punim plućima”, govori.

“Dakle, od prvog dana smo izgradile visok stepen povjerenja i kooperacije, što je vrlo važno reditelju u procesu snimanja. Odnos koji danas podrazumijeva da će mi javiti ukoliko je neko od članova oporodica baba bolestan ili ima smrtni slučaj, sa mnom ili producentom se konsultirati čak i o njihovim nastupima i dugoročnijim planovima. Doživljavaju nas, rekla bih, kao članove porodice i kao njihove svojevrsne menadžere. Ja sam sa svojom porodicom, i nakon završenog snimanja filma, vrlo često u Ljubuškom. Vratim se s Jagodinim krompirom i paradajzom, Blagicinim paprikama i višnjevačom, u kući imam cvijet koji se zove po babi Kati, a koji mi je presadila iz svoje bašte. Dakle, sada kada, nažalost, nemam više biološke nane, imam stečene babe”, nasmijano govori Zvizdić.

Babe su slatke, zabavne, energične i nikad ne možete pretpostaviti kako će vas iznenaditi. Gledatelji će ih imati priliku upoznati kroz 45 minuta filma koji će zatvoriti ovogodišnji AJB DOC, a koji će biti dostupan na online platformi festivala.

U samoj odjavi su i urnebesne bonus scene sa snimanja koje nisu ušle u ovu kraću verziju filma. Film su podržali Fondacija za kinematografiju Sarajevo, Ministarstvo za kulturu i sport KS, Grad Ljubuški i Općina Ilidža.

Zvizdić naposljetku govori kako već razvija scenarij za novi dugometražni dokumentarni film, produkcijski izrazito kompleksan i zahtjevan, jer zbog specifične tematike zahtijeva snimanja na tri kontinenta.